Merima Mujezinović iz Kiseljaka komšinicama u selu, kaže, samo mahne i ide za poslom. Vremena za sjedenje nije imala ni dok je radila, a nema ga ni sada kada je penzionerka. Sitna, okretna, iako narušenog zdravlja, Merimi bi i dalje na energiji pozavidjeli i mlađi. I tako hrabra i odlučna, odlučila se priključiti programu podrške prihodovnim aktivnostima domaćinstva, kojeg Fondacija tuzlanske zajednice unazad tri godine provodi na Kiseljaku.
„Od komšinice sam čula za ovaj program i otišla sam da se prijavim. U početku je sve djelovalo prezahtjevno i nisam mislila da ću proći. Međutim, nakon mjesec dana edukacije, naučila sam dosta toga, prikupila potrebne materijale i odlučila pokušati“, objašnjava Merima kako je sve počelo.
Samo se rad isplati
Nakon što je dobila podršku, na lokalnoj farmi odabrala je svoju Šaru. Iako smatra da ni jedan posao nije lak, pogotovo za nju koja je slomila i operisala obje ruke, kaže da je u ovome našla svoj mir, zadovoljstvo i svrhu: „ Imamo penziju, obavezu i još uspijemo dodatno zaraditi. Radni dan počinje u 7, muž i ja podijelimo zadatke i onda nam nije teško. Ne trošim vrijeme uzalud, doprinosim, ne dosađujem se... Čovjek treba raditi i biti skroman jer samo se rad na kraju isplati.“
CIJELI TEKST PROČITAJTE OVDJE
